Širom svijeta 27. mart obilježava se kao Svjetski dan pozorišta. Ovaj međunarodni praznik prvi put je obilježen 1961. godine na inicijativu Međunarodnog pozorišnog instituta (ITI).
Svjetski dan pozorišta se danas u svijetu obilježava organizacijom različitih teatarskih manifestacija i porukama ITI-ja o važnosti pozorišta u razvijanju dijaloga i održavanju mira.
Ovogodišnju međunarodnu poruku napisala je francuska filmska i pozorišna glumica Izabel Iper.
Ona se u svojoj poruci osvrnula na poruke koje su za Svjetski dan pozorišta 1964. napisali Lorens Olivije, te 1962. Žan Kokto, istakavši kako se ona tom uglednom društvu pridružuje kao osma žena pozvana da prenese poruku o jednom “svakako ne običnom danu u našoj svakodnevnici”.
“Svjetski dan pozorišta oživljava ogroman prostor-vrijeme, jer pozorište je vrlo snažno, ono se opire, nadživljuje sve, ratove, cenzure, nedostatak novca, ima obilan život koji prkosi prostoru i vremenu, najsavremeniji komadi napajaju se prošlim vijekovima, najklasičniji repertoari postaju moderni svaki put kad ih iznova postavljamo”, rekla je Iper.
Za nju pozorište predstavlja “onog drugog – ono je dijalog, odsutnost mržnje”.
“Vjerujem u zajednicu, u prijateljstvo publike i glumaca, u jedinstvo svih onih koje pozorište spaja, onih koji ga pišu, koji ga prevode, onih koji ga rasvjetljavaju, oblače, dekorišu, onih koji ga izvode, koji ga čine, koji u njega odlaze. Pozorište nas štiti, pruža nam zaklon. Mislim i da nas voli, onoliko koliko mi volimo njega – dodala je, zaključivši riječima jednog “reditelja stare škole”: “Mjesta za pozorište!”.
Svjetski dan pozorišta obilježava se od 1962. godine, svakog 27. marta, datuma povezanog sa otvaranjem prve pozorišne sezone u Teatru nacija u Parizu. Među autorima koji su pisali poruke za taj dan su impresivna imena – uz Žana Koktoa i Lorensa Olivijea, svoje su misli o važnosti i ulozi teatra dosad tim povodom svijetu prenjeli Artur Miler, Piter Brik, Ežen Jonesko, Ričard Barton, Elen Stjuart, Edvard Albi, Vaclav Havel, Dario Fo.
