Prema svim pravnim i ustavnim okvirima koji važe u Bosni i Hercegovini, prema međunarodnim i evropskim konvencijama, te prema zakonu o diskriminaciji, a koji je takođe na snazi u BiH, ultranacionalista, šovinista i faktor destabilnosti i mogući katalizator terorističkog i drugog nasilja u državi BiH, Milorad Dodik, treba na principima demokratske sile da odstupi sa funkcije Člana Predsjedništva BiH.
Za to postoji veliki broj razloga.
Aparthejd i ultranacionalizam
Oko Dodika je biografija koja obiluje činjenicama da se radi o čovjeku koji ne poštuje zakone, vladavinu prava i institucije države Bosne i Hercegovine. To je osoba koja je na najprimitivniji način bezbroj puta iznosila monstruozne nacističke izjave prema najmanje pripadnicima jedne etničke skupine u Bosni i Hercegovini, posebno ponižavajući i diskriminirajući pripadnike najbrojnije etničke skupine u BiH, pri tome veličajući ratne monstrume i njihova djela, a koja su povezana sa masovnim ubistvima, silovanjima i uništavanjem građana BiH.
Dodik je odgovoran za vladajući aparthejdski režim u manjem entitetu, gdje su na snazi propisi koji zabranjuju korištenje bosanskog jezika ili osudu genocida, a koji su počinili odredi, u vrijeme kad je i on bio na vlasti, u ratnim, 90-tim godinama.
Povezanost s genocidom i drugim zločinima
Dakle, njegova direktna ili indirektna umiješanost u masovne zločine nije još javno prezentovana, ali je javna tajna da je i Dodik morao da zna ili mogao da utiče na ponašanje ekstremističke vlasti pod vođstvom Karadžića i Mladića.
Poznata je i njegovo odobravanje bombardovanja Zagreba od strane presuđenog ratnog zločinca Milana Martića. Dodik je u maju 1995.godine na skupštini tadašnje terorističke paradržave koju su masovnim zločinima i protjerivanjima napravili Dodik i ostali tadašnji poslanici (njih 85) , nakon raketiranja Zagreba od strane srpskog ratnog zločinca Milana Martića prilikom čega je poginulo i povrijeđeno desetke Zagrepčana je izjavio da se „slaže da Zagreb treba tući,ali ne smijemo to reći“.
Na istom principu je za pretpostaviti da je Dodik učesvovao u pripremi, legalizaciji i realizaciji ostalih zločina, posebno genocida u Srebrenici i da bi i on, pored 84 druga poslanika prvog saziva skupštine te terorističke tvorevine, trebali da budu uhapšeni i osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne. Po svjedočenjima iz prve ruke, prisustvovao je i donošenju odluke, krajem 1991. godine da se svi ne-Srbi pobiju, protjeraju ili prisile da napuste svoja ognjišta, a kako bi se napravila etnički čista srpska teritorija. Da ne bi iznosili više detalja zbog istrage, jasno je da će i Dodik, kao i ostalih 84 polanika biti izvedeni pred sud, a jasno je i zašto pokušava da “legalizuje” 9. januar, jer time će njegovu potencijalnu zločinačku ulogu takođe legalizovati tj. spriječiti da završi tamo gdje je i mjesto svim teroristima. Najbolja obrana je kriti se iza leđa naroda, ali ispade da je i narod zločinački, ako njegovi ili nečiji drugi zločini padaju na leđa tom narodu?
Uz činjenicu da su svi poslanici te ekstremističke skupštine jednoglasno podržali negiranje genocida i time otvorili rane hiljadama porodica ubijenih, govori o tome da je Dodik moguć samo zbog toga što je bio moguć i Adolf Hitler.
Čak šta više postoje špekulacije da je on u poslovnom dilu sa spomenutim monstrumima, u smislu da ga oni ne dovode u vezu sa zločinima iz 90-tih, a zauzvrat će ih on braniti kao „heroje“.
Antiustavno djelovanje i potpora srbijanskog režima
Lista antiustavnog djelovanja je duga. Ilegalni referendumi, proslave zabranjenih praznika, koji su simbolizovali početak i legalizaciju gorespomenutih zločina i pogroma prema drugačijima, je samo jedan dio krivičnih djela, a za koja je odavno trebao da bude osuđen na višegodišnji zatvor, pa čak i da bude izručen tj. protjeran u Srbiju, kod njegovog ideološkog mecene, Aleksandra Vučića.
Činjenica je da je Dodik pobijedio na izborima, ali je takođe činjenica da je entitet u kom on suvereno vlada, jedna tehnokratsko-diktatorska tvorevina, nastala na temeljima krvi i genocida, a koju je on i njegov aparat fizički i duhovno stavio pod potpunu kontrolu, te se radi o antidemokratskom sistemu.
Naravno, opet sa podrškom nacionalističkog režima iz Srbije.
Sam posljednji nasrtaj na državnu obavještajnu instituciju (OSA), a koja upravo radi i djeluje onako kako je propisano zakonom i štiti suverenitet države BiH, govori o njegovim psihopatskim i opasnim ciljevima. Naime, logično je da je jedan separatista, jedan nacionalistički antiustavni aparat, te njihovi sponzori u stranim zemljama, predmet opserviranja jedne državne obavještajne organizacije. Jer zato i postoji jedna OSA, CIA, BND i dr. I naravno tu ne igra ulogu je li neko pripadnik neke etničke skupine, nego njegovi postupci i njegovi ataci na državu, suverenitet i sigurnost građana BiH. A to je u svakom slučaju Dodik, njegov tehnokratsko-aparthejdski institucionalni aparat, te uplitanje stranih država u unutrašnja pitanja BiH.
Valjda je logično da neko ko negira državu i javno djeluje protiv nje, da je automatski predmet sigurnosnih institucija države. Radi se o sličnom sindromu poremećenih vrijednosti, kao i kod naturalizovanog Fahrudina Radončića koji je zloupotrijebio gostoprimstvo države u kojoj živi, a godinama ruši njene institucije. A što u demokratiji ima kao konsekvencu deportaciju u zemlju iz koje je došao, ili iz koje je poslat.
Dodiku nije mjesto u Predsjedništvu BiH
Na drugoj strani, institucija Predsjedništva BiH je svetinja u kojoj moraju da funkcionišu i da važe propisi proizašli iz Ustava BiH, međunarodnih konvencija i na kraju iz opštih i univerzalnih socioloških normi. Jedan šovinista i negator države tu nema mjesta.
I tu nema kalkuliranja, šta će biti, ako se desi. Drugim riječima šteta koja bi nastala njegovim protjerivanjem iz Predsjedništva BiH je zanemarljiva u odnosu na štetu koju će napraviti, ako ostane u toj instituciji. Na stranu što on kao takav, i sa takvim hipotekama, ne pripada tom nivou političkog djelovanja.
Bez kapaciteta da obavlja funkciju Člana Predsjedništva BiH
Dodik nema kapacitet da predstavlja građane BiH i državu BiH, jer je primitivni ultranacionalist, opterećen mržnjom, deklarisani islamofob i hrvatofob. Kako on to zna, on je odlučio da nacionalizmom rasturi Predsjedništvo, a u isto vrijeme da ostavi otvorena vrata za povratak na vlast u manjem entitetu. I to na strategiji ultranacističkog djelovanja, jer samo mu to garantuje da će i u sljedeće 4 godine, nacionalizmom zaraženi aparat i javnost entiteta, ostati pod njegovom kontrolom.
To takođe znači da bi protjerivanje Dodika iz Predsjedništva BiH, a što je potpuno legitimno sa stanovišta demokratije, bilo manja šteta nego da tu ostane sljedeće najmanje 4 godine.
Na listi sa ekstremistima i teroristima
Jedan od odlučujućih faktora koji bi opravdali protjerivanje ultranacionaliste iz Predsjedništva je i to što je na crnoj američkoj listi, u društvu sa najvećim ekstremistima i teroristima. Sama ta činjenica ne opravdava da u Predsjedništvu BiH sjedi osoba opterečena takvim hipotekama.
Da je to veoma važan faktor za njegovo protjerivanje govori i njegov diletantski i psihopatski potez pisanja pisma Predsjedniku SAD-a povodom njegove (Trumpove) čestitke za Dan Državnosti BiH.
Naime tim pismom je zapečatio njegovo ime na toj listi, jer je Predsjednik SAD iz prve ruke, upoznao lice s te liste, te i razloge zbog kojih je na toj listi. Drugim riječima, sljedeća sankcija može biti proširenje sankcija, npr. od Evrope ili njegovo političko eliminisanje preko OHR-a. A što je urušavanje ugleda Predsjedništva BiH i ponižavanje građana BiH, ako u toj instituciji sjedi takav čovjek. Dakle još jedan razlog što Dodika treba odstraniti iz Predsjedništva što je prije moguće.
Psihopatski odnos prema stranim diplomatama i političarima
Vrijeđanje, napadanje i tjeranje stranih diplomata je samo pokazivanje njegove slabosti, ali gore od toga je da time ponižava sve one koje bi trebao da predstavlja. Primjera radi, svaki Srbin mora da računa time da će zbog Dodika, kao javne ličnosti, biti “promatran” i “prihvaćen” kao primitivac s kojim ne možeš normalno ni raditi, ni planirati, ni računati. U slučaju da ostane u Predsjedništvu BiH, s takvim akceptiranjem moraju da računaju svi građani BiH. Te je i to još jedan faktor zbog čega tog psihopatu treba otjerati s funkcije Člana Predjsedništva BiH.
Vođa institucionalne mafijaške organizacije
O kriminalnim, mafijaškim i drugim vidovima pljačke, pranja novca, zloupotrebe javnih prihoda, namještanja tendera, te sve do povezanosti sa likvidacijama dovoljno je rečeno i napisano u aktima raznih policijskih agencija, te koliko je to utemeljeno pokazaće vrijeme. Međutim kao i svaka mafija, sprega između kriminala i sigurnosnih agencija je uvijek bila osnova tog djelovanja. Činjenica je takođe da sve mafijaške organizacije na kraju propadnu, a njihovi voždovi završe tamo gdje im je mjesto. Dodika, kao psihopatu sa viškom kriminalne energije, samim tim da je nadrogiran mržnjom i potrebom da ponižava vlastitu domovinu, Bošnjake i Hrvate, uz pomoć izdajnika Dragana Čovića, govori o njemu kao asocijalnoj i bolesnoj ličnosti. Takođe njegov politički “uspjeh” govori i o jednoj kolektivnoj šizofreniji koja je raširena među nižim slojevima njegove logistike, a koju na agresivan način štiti i širi teroristički režim spomenute organizacije. Krajnji ishod tog bolesnog stanja je samouništenje ili katarza koja će kao žrtvu imati Milorada Dodika, najvjerovatnije smještanjem na doživotnu robiju. Upravo od strane tih “njegovih” sigurnosnih agencija, paraslužbi, batinaša, ubica i drugog ljudskog ološa. Čak i njegovi najbliži saradnici i ministri će jedva dočekati da se “oslobode” psihopate.
Svi koji misle sebi dobro trebaju u velikom luku da zaobilaze tu njegovu teritoriju natopljenu krvlju, masovnim grobnicama i potencijalnim ubicama, pa čak i po cijenu da će on to proglasiti “vlastitim trijumfom” u stvaranju države.
Demokratska sila i odstupanje iz Predsjedništva BiH
Demokratska sila koja treba da protjera Dodika iz Predsjedništva su građani BiH. Posebno oni u Sarajevu, a koje svakodnevno ponižava, vrijeđa i diskriminira. Iako je njegova dužnost da radi i predstavlja sve građane u Predsjedništvu BiH. Udruženo svrgavanje bi bilo kad bi se ostaci opozicije iz manjeg entiteta udružili sa patriotima BiH i zajedničkim snagama, svakodnevnim mirnim protestima i blokiranjem dolaska u Predsjedništvo prisilili tog šovinistu da se vrati tamo odakle je došao, pa i po cijenu da će on to iskoristiti kao opravdanje za njegove separatističke ciljeve. A to bi u stvari i vodilo do njegovog konačnog svrgavanja sa političke scene, vjerovatno od strane OHR-a i NATO snaga.
Na žalost postoje evropske snage, institucije i diplomate koje su doprinjele “svaranju” takvog sistema i organizacije na čelu s Dodikom. Visoki Predstavnik bi mogao u roku jednog sata da riješi problem na taj način što bi donio odluku da taj psihopata (postoje nalazi koje je prezentovao Bosić) nije više Član Predsjedništva BiH, a da se Predsjedništvo transformiše u instituciju Predsjednika BiH.
Na drugoj strani, po ugledu na smjene u prošlosti od strane Visokog Predstavnika, a uzimajući u obzir da je OHR zadnjih godina tumačenje Ustava prepustio domaćim institucijama, onda je jasno da je najjača institucija građanski protest i zahtjev da ultranacionalista, njegovi fašistički ataci na državu BiH i njene građane, nacionalističke uvrede prema najbrojnijem narodu u BiH, skrnavljenje srebreničkih i jasenovačkih žrtava, treba da se dobrovoljno iseli iz Predsjedništva BiH. To ne može niko da spriječi, jer je očigledno da Dodik radi na štetu većine građana BiH, te time nije poželjan da bude u Predsjedništvu BiH, jer to je namijenjeno političarima i ljudima koji su lojalni državi i njenim građanima, bez obzira na etničku pripadnost, a ne samo jednom uskom ultranacionalističkom klanu osposobljenom za pljačkanje i izazivanje nacionalističkih kriza.
Paralelna demokratska akcija njegovog konačnog svrgavanja je da se za sva vrijeđanja na nacionalnoj osnovi, za negiranje genocida i uvrede prema mrtvima u Srebrenici, političkim zloupotrebama mrtvih u Jasenovcu, podignu privatne tužbe, pogotovu u demokratskim zemljama poput Njemačke, Francuske, Engleske i SAD-a, te time nakon podizanja tih optužbi da mu se onemogući bilo kakvo političko djelovanje. Ne privremeno, nego doživotno. U tom kontekstu se mogu podići i tužbe protiv Vučića i njegovog režima, protiv Čovića, te čak i protiv ruskih zvaničnika npr. ruskog Ambasadora u BiH.
Upozoravanje da čovjek sa američke liste ne može da predstavlja BiH i njene građane, te najvjerovatnije da će većina diplomata izbjegavati susrete sa takvom osobom ima posebnu težinu. Čak šta više, njegov eventualni put u inostranstvo bi uvijek bio povezan sa strahom od hapšenja, te je jasno da će sve svoje djelovanje usredsrediti na unutrašnje širenje mržnje i izolaciju manjeg entiteta, a kako bi ostao pod kontrolom njegovog aparata, i kako bi mogao da se ponovo ustoliči na mjesto predsjednika entiteta.
I kao sljedeća demokratska metoda protjerivanja Dodika iz Predsjedništva, a koji ne predstavlja nikoga, osim njegov entitetski aparat, je prekid novčanih transakcija prema manjem BiH entitetu. Tek kad institucije tog entiteta postanu lojalne državi BiH i njenim zakonima tek onda mogu i da dobiju dio novca sa državnog nivoa. Prijetnje o secesiji će naravno biti pojačanje, ali od toga nema ništa. Ili bi Dodik imao hrabrosti da otpočne novi rat i da rizikuje ponovni NATO projekt u BiH.
U svemu nabrojanom odlučujuću ulogu igraju mediji. U manjem entitetu toliko nije ni bitno, jer tama i strah koje je proizveo njegov režim će eksplodirati u opšti bunt. Problem su mediji većeg BH entiteta, koji Dodika eksploatišu za vlastite interese i time mu daju značaj koji on u suštini nema. Problem su mediji koji npr. namjerno “izmišljaju” bošnjačkog, srpskog i hrvatskog Člana Predsjednika iako opis obaveza i dužnosti, te Ustav ne poznaje takvu fomulaciju. Bojkotom, patriotskim odnosom prema javnosti, uskraćivanjem i prestankom njegovog medijskog eksploatisanja, ubrzo bi bilo jasno da je njegov put prema svrgavanju s političke scene jednostavniji nego što je izgledalo na prvi pogled. Dodikovo spinovanje preko medija je samo odraz njegove nemoći. Bez medija, nema ni spinovanja. Prava moć je u entitetskim institucijama, a koju on panično pokušava da zadrži pod kontrolom. Ali kraj je na vidiku.
Demokratskim svrgavanjem Dodika, demokratizacijom manjeg BiH entiteta, najviše bi profitirali građani manjeg entiteta, a BiH bi se potvrdila kao respektabilan i stabilan evropski partner. Na stranu što bi to bila poruka svim drugim šovinistima, koji su širenjem mržnje opljačkali upravo pripadnike vlastite etničke skupine.
Napomena: Zbog moguće odmazde ili ubistva od strane organizacije koju predvodi Milorad Dodik autor nije potpisan, ali redakcija magazina MAGistral čvrsto stoji iza stavova ove analize i spremna je da svim sredstvima zaštiti autora, ali i da realizuje ciljeve navedene u ovoj elaboraciji o neminovnoj potrebi da se iz Predjsedništva BiH izbaci, smjeni ili protjera osoba koja nije dostojna da obavlja tu svetu funkciju namijenjenu državi i građanima Bosne i Hercegovine, pogotovu iz perspektive dijaspore koja je najčešće u stranim državama identifikovana preko Članova Predsjedništva BiH. Zbog toga apelujemo na sve pojedince, institucije, domaće i međunarodne da sklone sa političke scene poremečenog ultranacističkog bolesnika Milorada Dodika.
