Komentari i kolumne HQ

EKSKLUZIVNA FOTOREPORTAŽA: Uz obilježavanje 6. aprila – Dana olimpijskog grada Sarajeva

Share

Dva puta je Sarajevo u svojoj novijoj istoriji napadano od agresora na dan 6. aprila: prvi put početkom Drugog svjetskog rata, kada su njemačke zračne snage bombardovale Sarajevo 6. aprila 1941. godine; drugi put Sarajevo je doživjelo novi napad, ovaj put od bivše JNA i srpskih i crnogorskih paravojnih jedinica, upravo na Dan Grada, prije 23 godine, 6. aprila 1992. godine.

Nakon prvog pohoda na isti dan Sarajevo je i oslobođeno – 6. aprila 1945. godine i taj dan je usvojen kao Dan grada Sarajeva. Drugi put Sarajevo je doživjelo novi napad, od bivše JNA i srpskih i crnogorskih paravojnih jedinica, upravo na Dan Grada, prije 23 godine, 6. aprila 1992. godine, kada su tadašnja Evropska zajednica i SAD priznale Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu državu, nakon provedenog referenduma na kojem su se građani velikom većinom izjasnili da žele odcjepljenje od Jugoslavije i samostalnu Bosnu i Hercegovinu.

Opsada 44 mjeseca sa najstrašnijim razaranjem u istoriji ratovanja

Tog dana započela je najduža opsada jednog grada u modernoj historiji ratovanja. Trajala je 44 mjeseca, što je tri puta duže od opsade Staljingrada.

Sarajevo je ponovo proživljavalo krvavu dramu, u kojoj je kroz granatiranje i snajpersko djelovanje poginulo 11.541 stanovnika,  (od toga 1.601 dijete) a bilo je 50.000 djelimično i teško ranjenih. Broj stanovnika se pri kraju opsade, početkom 1996. godine, smanjio na 250.000, od prijeratnih 450.000.

Za vrijeme opsade prosječno je ispaljivano na Sarajevo 329 granata dnevno. Rekord od 3.777 ispaljenih granata zabilježen je 22. jula 1993. godine. Granate su napravile ogromnu štetu, a najveću štetu su pretrpjeli civilni, kulturni i vjerski objekti. Veći dio opsade grad je bio bez vode, gasa i struje.

Bolnice i drugi civilni objekti – škole, ambulante, groblja, humanitarne kuhinje, pijace… – bili su stalna meta artiljerijskog i snajperskog djelovanja.

(Copyright MAGistral)

 

Ipak, Sarajevo nije klonulo, kako vojno, tako i duhovno i kulturno. A za cijelo to vrijeme UN su donosile bezbroj „rezolucija“, a svijet je slao „humanitarnu pomoć“posmatrao!

Život u opkoljenom Sarajevu

„U Sarajevu su svi dani manje više slični jedan drugom – onom proteklom i onom tek dolazećem. Ljudi na ulici, uglavnom na potezu od Marijindvora do Baščaršije, ili u okviru kvartova i naselja, svako sa svojom mukom; fijuk projektila koji prelijeću grad i uz detonacije završavaju svoj ubilački put negdje na području Stupa ili Žući, rasprskavajuće detonacije PAM-ovih metaka i haubičkih granata tu blizu, u nekoj od susjednih ulica ili zgrada, brza vožnja automobila Armije BiH, Civilne zaštite, Hitne pomoći…

Tu i tamo grupice ljudi koje se formiraju pred izlijepljenim oglasnim ceduljama na lesonitnim panoima dojučerašnjih izloga radnji, pred zidnim novinama, ili u redu za rijetkim primjercima “Oslobođenja”, “Večernjih novina”, “Odjeka”, “Zida”… U gradu se, i pored više nego teških uslova, redovno i dalje pojavljuju dnevni list “Oslobođenje”, doduše u smanjenom formatu i broju strana zbog nedostatka papira i nedjeljnici “Svijet”, “Nedjelja” i “Slobodna Bosna”. Novine po gradu raznose i prodaju, uz novinare, i zaposlenici u novinskoj kući “Oslobođenje”. Sama prodaja novina je jako rizična zbog izuzetno velikog broja neprijateljskih snajperista. Inače, izvan Sarajeva nemoguće je dobiti bilo koji od ovih listova, a na okupiranim teritorijama izlaze  srpski listovi. Jedini listovi koji su spašeni iz ove mišolovke su UNA i AS, koji se štampaju u splitskoj “Slobodnoj Dalmaciji” i koji ponekad, uz veliki rizik, uspijevaju biti unešeni u Sarajevo. Po uličnim uglovima i na jedinoj pijaci u centru grada, ulični prodavci, šverceri, nevoljnici nude ono što imaju: cigarete, baterijske uloške, plinske upaljače, konzerve iz humanitarne pomoći, kafu, drva u vrećama ili u svežnjevima… U oglasnim ramovima, razbijenih stakala, plakat koji obavještava o aukciji umjetničkih predmeta, od čije prodaje sredstva idu u fond Armije BiH, obavijest o održavanju izložbe slika umjetnika-slikara u Umjetničkoj galeriji BiH, obavijest o održavanju izložbe ratne fotografije, plakat pozorišnog repertoara… Po uličnim trotoarima električni kablovi koji vise sa zgrada izbušenih razarajućim projektilima, a na ponekoj zgradi zabrinuti lik stvaraoca druge Jugoslavije – Josipa Broza Tita; grafiti po uličnim zidovima i čudni mozaici od polupanih neonskih firmi, dojučerašnjih gaganata jugoslavenske privrede: Feroelektra, Hidrogradnje, Energoinvesta, Šipada. Samo firma travničkog “Borca” kod Gradske tržnice još uvijek je neoštećena, i u tome ima nečeg simboličnog.“ – Isječak iz knjige istog autora „SARAJEVO Grad umire – svijet posmatra“

(Copyright MAGistral)

Kako je opkoljeno Sarajevo četiri godine bilo u informativnoj blokadi, novine su bile, pored vode i ogrijeva i cigareta, najtraženiji artikal. Konzerve od humanitarne pomoći često su bile sredstvo trampe za cigarete, a cigarete za svežanj drva.

Satovi su u Sarajevu stali od 6. aprila 1992. godine (Copyright MAGistral)

 

Četiri crvena karanfila za prve žrtve Sarajeva na Vrbanja mostu i prvi grobovi u parku na Nadkovačima (Copyright MAGistral)

Najopasniji prijelaz za pješake nalazi se u dijelu grada gdje Titova ulica siječe početke Masarikove i Dalmatinske ulice. To je ono mjesto gdje se s lijeve strane trotoara nalaze knjižara “Veselin Masleša” i prodavnica “Marketi”, a s druge “Magros” i Narodna banka BiH. Tu snajperisti stalno tuku.

(Copyright MAGistral)

Jučer su mi prilikom pretrčavanja dva kuršuma prozviždala iznad same glave. S obje strane prijelaza stoje izvješeni natpisi: PAZI! SNAJPER! Da bi donekle smanjili  opasnost, odnosno koliko-toliko onemogućili neprijatelju preglednost nad ovom ulicom, odvažnija omladina razapela je veliko platno do visine petog sprata između dviju zgrada s obje strane ulice, odmah do hotela “Beograd”.

Najveća briga stanovnika Sarajeva bila je kako doći do vode, nešto hrane i ogrijeva. (Copyright MAGistral)

 

This slideshow requires JavaScript.

Neprijatelj nije štedio nikoga; sarajevske bolnice bile su prepune teško i lakše ranjene djece i odraslih. (Copyright MAGistral)

 

Sva tragedija se odvijala pred očima Međunarodne zajednice, Ujedinjenih nacija i demokratskih evropskih vrijednosti.

 (Copyright MAGistral)

Dok su se kontigenti „plavaca“ stalno smjenjivali, a administracija UN-a donosila sve „novije“ rezolucije, u Sarajevu se ništa nije mijenjalo; samo je smrt postala stalni stanovnik grada.

Heroina Sarajeva

Na kraju niza trgovki, naspram Baščaršijske džamije, upozoravajući su na bijelim kartonima drečala slova: PAZI – SNAJPER! Morao sam brzo pretrčati iz Sarača do Kazandžiluka, što je svega deset metara, ali u sarajevskim uslovima to je također čista igra između života i smrti. Dok sam osmatrao kuda da dalje pretrčim, pored mene i Sebilja na centralnom baščaršijskom trgu prošla je mirno, hladnokrvno i ponosito prava sarajevska ljepotica. Pojavila se iz niotkuda!? 

This slideshow requires JavaScript.

 (Copyright MAGistral)

Odlučnim korakom prešla je trg i cestu. Bio sam zatečen, a uvjeren sam da su isto tako zatečeni bili snajperisti i posada PAM-a, jer je paljba odjednom prestala. Gotovo da sam se postidio što tražim zaklone i bilo mi je žao što nisam uspio da načinim snimak ove prkosne, sarajevske heroine s lica.

Budućnost Bosne i Hercegovine leži jedino i samo u rukama njenih stanovnika. Stoga ona mora odlučno da krene naprijed, kao ova mlada, nepoznata Sarajka, koja, usred snajperske pucnjave, prkosno i neustrašivo presijeca stari dio Sarajeva – Baščaršiju.

Tekst i foto-dokumentacija: Josip Svoboda