IzložbeKultura i umjetnost

Najava izložbe: Ivana Ognjanovac – Škola za nebo

Share

U svojim radovima istražujem raznolikost osobnih i društvenih konotacija tijela, doma i naslijeđa. Inspirira me potencijal “greške” kao namjernog ili ne namjernog izraza autentičnosti, pogotovo u ranijoj dobi. Likovno promišljam primjere neuspjeha u međuljudskoj komunikaciji. Izlažem ih kritici, humoru, prihvaćanju.

O Autoru:

Ivana Ognjanovac rođena je 1983. godine u Vukovaru. Studirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i Universitatea De Arta si Desing – Cluj Napoca u Rumuniji.

Od 1999. izlaže na skupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2008. članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu, a od 2014. 22c International Creative Artists Association iz Seula. Živi i radi u Zagrebu.

Otvorenje:

Vrijeme: 16.01.2018. 19:00 do 21:00
Mjesto: Galerija PIKTO, Branimirova 29, 10000 Zagreb

O izložbi:

Većina radova nastala je 2016. godine, tijekom CreArtovog rezidencijalnog programa u Kristiansandu u Norveškoj. Mentori  Mette Stausland (crtež), Robert M. Wood (kiparstvo) i Annemor Sundbo (obrada vune i tapiserija) na razne su me načine podržali u tome da svoj osnovni jezik – crtež, razvijem putem vezenja i crtanja vunom u prstoru, do instalacije u prostoru.

Motiv dječje igre poznate kao ‘kala’ ili ‘školica’ poistovjetila je “igranjem života” u odrasloj dobi. Ambiciozno bacajući kamen na brojevima označena polja, te dosljedno skačući za njim na jednoj klimavoj, ali upornoj nozi, konkuriramo za osvajanje jedanaestog, ne više brojem, nego slovima označenog polja – takozvanog ‘neba’.  Igra je to, društvena, konkurentna, puna dvosmislenih pravila, nadmetanja, podmetanja, udruživanja, razvođenja, ponavljanja, uspjeha, neuspjeha, usporedbi i vječite težnje ka blagostanju. Sami ili u paru, ‘likovi’, odnosno personificirane siluete glava i anatomski crteži muških i ženskih zdjelica, razračunavaju se s društvenim pravilima, pravilima igre (prometni znakovi/oznake smjera), s pojmom vlasništva (ograde, dvorišta), s dominacijom (veličina, debljina, položaj, brojevi), s egzaktnošću kao mjerilom uvjerljivosti (ne/preciznost linija i jezika), s intimom (blizina/udaljenost) i drugim univerzalnim vrijednostima koje čovjek kroz svoj cjelokupan vijek uči razumjeti i uvažavati. Izvezeni oblici izvučeni su iz čvorišta linija stvorenog precrtavanjem dječjih crteža iz njene bilježnice iz prvog razreda osnovne škole na transparentne folije i preklapanjem s kolažima dijagramskih crteža ljudske anatomije nacrtanih nedavno, u odrasloj dobi. Ovakvim postupkom formalno je ispreplela dvije, do sada odvojene niti kojima ‘veze’ svoj opus; fascinacijom dječjom percepcijom i dječjim izričajem te fascinaciju suodnosom/balansiranjem dviju vrsta inteligencije kojima se služimo u stvaranju svjetskog reda i nereda: inteligencije ‘glave’ ili namjere i inteligencije ‘utrobe’ ili poriva…