Srebrenica

BiH: Resocijalizacija i kazna za negiranje Genocida

Share

Jednom je jedan od najpoznatijih modernih intelektualaca današnjeg nivoa srbijansko-bosanskosrpskog političko-kulturnog primitivizma napisao: “Nešto mislim, ako toliko volite taj genocid nad vama, sačekajte sljedeću priliku”. Taj psihopata, luđačko-idiotskih intelektualnih impulsa još uvijek nije snosio nikakve zakonske i pravne posljedice, niti je neko od hiljada ožalošćenih, skrhanih bolom, uništenih ostataka genocidom pogođenih porodica, pokušao da na „svoju ruku“ kazni npr. tužbom monstruozni idiotizam spomenutog intelektualnog psihopate i čovjeka koji je kao

HNS i legalitet: Porblematična Deklaracija i legalitet udruženja HNS

Share

Ne ulazeći ovaj put u političku suštinu i ustavno-pravnu kontradiktornost Deklaracije HNS-a, a koja je poznata još od V zasjedanja udruženja (zaklade) HNS osvrnućemo se samo na trenutne zakonske odredbe tj. na ZAKON O UDRUŽENJIMA I FONDACIJAMA BOSNE I HERCEGOVINE. HNS je registrovan kao udruženje i mora se pridržavati zakonskih okvira koji su definisani Zakonom o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine. U suprotnom, HNS nema legalitet i legitimnost, te

Inicijativa SDA s druge strane: Skidanje „tereta“ bosanskim Srbima i Srbiji

Share

Manji BiH entitet pod upitnim nazivom Republika Srpska je najvećim dijelom postao teret bosanskim Srbima, a tek onda bosanskim Hrvatima, Bošnjacima i drugima. Evolucija suštinskog poimanja pojma „Republika Srpska“ Do Daytona su Bošnjaci, bosanski Hrvati i Srbi već osjetili „teret“ velikosrpskog pogroma od strane tadašnjih vlasti u Srbiji i paradržavama na teritoriji bivše Jugoslavije. Mnogi na žalost, pod zemljom, u masovnim grobnicama ili razbacani po svim stranama svijeta. Nakon Daytona

Dodik i hronično arlaukanje: Pozadina 9. januar;Čim zine, slaže; Deset primjera

Share

Zbog čega hronični lažov i socipatološki dezinformator još uvijek od strane većine medija dobija titulu Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH teško je objasniti, kao što je teško objasniti da pojedini sarajevski mediji tituliranjem “srpski, hrvatski i/ili bošnjački” Član Predsjedništva svjesno (namjerno?) šire nacionalizam tj. ludilo, iako ni po Ustavu BiH, ni po pravilniku o radu članova Predsjedništva niti postoji, niti je moguća takva titula. Ipak da se vratimo lažima i dezinformacijama od

Dragan Bursać: Četnik Čović u Banjaluci

Share

Piše: Dragan Bursać Pa ima toliko stvari kojima može biti zahvalan Republici Srpskoj i njenom režimu Čovke, da mu je malo jedna Parada. Taj bi se trebao pojavljivati još najmanje deset godina. Ili svih stotinu, koliko je Dodik najavio da će karneval trajati u inat dušmanima. Nekada su ga zvali čelnik bosanskih Hrvata, a mogli su ga i tada kao i sada zvati samo četnik bosanskih Hrvata. Znate svi, to

Predsjedništvo BiH: Imenovanje diplomatskih predstavnika moguće samo uz konsenzus

Share

Kako stvari stoje i dalje će ostati na nosanju zastava, jer to je jedino što je do sada “pametno” uradio. Naime, kako neće biti konsenzusa, jer je to nemoguće sa nosaćem zastava, a koji je zalutao u Predsjedništvo BiH, najvjerovatnije da će ostati status-quo. A što je u svakom slučaju bolje nego da imenuje Mladića, Karadžića ili slične. Interesantno je da zastavnik još uvijek nije smjenjen. Jer manja šteta svima

Dragan Bursać: Krst na čelu bolničarke Karmen

Share

Piše: Dragan Bursać Znamo li za Karmen Kamenčić, najhrabriju bolničarku prošlog rata, dijete koje je uz ličnu kartu zadužilo opremu Crvenog krsta, a dobilo krst urezan na čelu i leđima i rafal smrti? Znate li za Karmen Kamenčić i njenu sudbinu? Mučno je znati, a sramota ne znati. A Karmen je jedna od najvećih heroina posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini. Karmen, da tako se zvala, bila je djevojka-vila. Nešto

Predsjedništvo BiH: Biografije, portreti i aktivnosti

Share

Na službenoj stranici Predsjedništva BiH mogu se vidjeti biografije i fotografije aktuelnog sastava Predsjedništva, kao i njihove aktivnosti. Biografije Biografije aktuelnih članova pokazuju, u svakom slučaju da se radi o ljudima koji nisu početnici. Razlike su u suštini, barem kad se upoređuju na jednoj strani biografije Džaferovića i Komšića, na drugoj Dodika. Prva dvojica imaju tipičnu, pragmatičnu, može se reći, „školsku“ biografiju, fokusiranu na bitne momente i funkcije, bez tendencioznih