Udruženi poduhvat protiv Sarajeva: Nikšić&Radončić

Udruženi poduhvat protiv Sarajeva: Nikšić&Radončić
Share

Već smo analizirali put u propast Nikšićevog SDP, sahranjivanje socijaldemokratije, pogotovu od kako je stupio u sve moguće inoficijelne interesno-antibosanske koalicije u zadnjih 4-5 godina, a kako bi dobili dio vlasti ili imali uticaj na sudske postupke koji se vode protiv tzv. lidera spomenutih organizacija.

Iako su građani brutalnim NEGLASANJEM za organizaciju SBB i njenog šefa jasno poručili da ne žele na vlasti takve organizacije i takve političke pojave, njegov saveznik, grobar socijaldemokratije aktuelni Predsjednik SDP-a, malograđanin Nermin Nikšić, ignorišući volju građana, na sve moguće načine ugurava kontroverznu organizaciju SBB-FR u vlast. Dakle, protiv volje onih koji su masovno odglasali tu organizaciju. Čak šta više dogovaraju i buduće ministarske pozicije. Prema neimenovanim izvorima, Radončić je “rezervisao” fotelju Ministra Sigurnosti, koju mu je obećao Nikšić, a on “puca” na poziciju federalnog Premijera ili Ministra Pravde?!

Konaković, koji je prevario glasaće, te dobio glasove onih koji su željeli poraziti koaliciju SDP-SBB-FR, odmah nakon izbora pokazao je već poznato lice. Glavna karakteristika spomenutog udruženog trojca je ta da su im puna usta Bosne i Hercegovine, borbe za građane, pogotovu Bošnjake i da ih vlast ne interesuje. osim već unaprijed raspoređenih fotelja!

Nakon saopštenja (od strane grobara socijaldemokratije Nermin Nikšić, na sopstvenu ruku) da traže intervenciju Međunarodne zajednice, zbog navodno lažiranih izbora, a u isto vrijeme svu energiju troše da sruše ne npr. separatiste, mafiju, šovinizam i paralelni sistem u npr. Federaciji BiH (plasiranje SBB proizvoda preko instaliranih kadrova), nego na raspodjelu fotelja, jasno je da je Nikšićeva partija, pod vođstvom aktuelnog rukovodstva na čelu s Nikšičem došla na ivicu ambisa, a već odavno je trebala promijeniti ime u SDP-SBB ili tako nešto; kao sinonim organizacije za urušavanja države i njenih institucija.

Najbolji odraz trenutnog stanja u BiH su upravo spomenuti likovi koji najbolje potvrđuju dobro poznati tekst koji je napisao pokojni Nijaz Duraković o balijama, a koji slijedi:

Kako je došlo do svojevrsne permutacije, pa se ovaj primitivni naziv uglavnom veže za muslimansko ime, odnosno upotrebljava kao pogrdni sinonim za cijeli nacionalni kolektivitet, ostaje da se istraži.

Površnom analizom možemo doći do saznanja da su u tome dobrim dijelom kumovali „domaće balije”, odnosno upravo onaj sloj novopečenih primitivaca, naturaliziranih i naglo obogaćenih seljaka, skorojevića koji su od lumper-proletera postali nova otuđena elita moći i vlasti i koji su kao svojevrsni munafici (oni koji lažno vjeruju i se predstavljaju) iskoristili sve blagodeti jedne raspolućene i u osnovi anarhične društvene situacije.

Dakle, „balija” kao predominantan moralni element, agresivan, beskrupulozan, primitivan, zatvoren, kao element koji ne bira sredstva, koji nipodaštava i koji duhovno ne može korespondirati sa svim onim što je urbano, kulturno i civilizacijski. Balija koji je utilitaran, sitno – šićardžijski nastrojen, koji je gramziv, koji nema adeta, etike i izgrađenih moralnih normi, koji planištarski agresivno gazi sve pred sobom.

Balija kome je najveći duhovni obzor „U se, na se i poda se”, ili „pojest, popit i poklopit”.

Ovovremeni balija je upravo taj. On se obogatio na muci narodnoj, on nipodaštava znanje, umjetnost, nauku i kulturu. On hoće da kupi i kupuje sve. U ime Allaha, pa sve u džep! U ime Nacije, pa sve na svoj konto. U ime Vjere, pa sve u bezvjerje. U ime države, pa sve protiv nje itd.

Taj novopečeni balija nije pošteni, radni seljak sa svojom patrijarhalnom kulturom, izgrađenim moralnim normama i ethosom življenja.

On je novokomponovani galamatijas primitivizma, gramzivosti, beskrupuloznosti, ratnog i poratnog profiterstva, rođačko-plemenskih veza, lažnog idolopoklonstva i zaklinjanja u „svete” nacionalne interese. Ono što je najopasnije jeste što on počinje da predominira.

Balinluk time postaje ne samo način mišljenja i djelovanja već i svojevrsna pošast koja prijeti da uguši sve ono što je Bosnu izdvajalo u smislu univerzalnih vrijednosti i civilizacijskih prednosti. Na profanoj pragmatičkoj ravni balija jeste onaj koji, prije svega, želi sebi dobro.

Nije ni čudo dobro sebi željeti, jer je normalno i poželjno, ali on svoju „eudajmoniju” vidi samo za sebe, i isključivo samo za sebe. Njegov „ejkomunikus” jeste samo njegov privatni posjed, ćar, dobit i šićar ako treba, njegov jezik jeste u skladu s profanom logikom „da komšiji crkne krava”.

Da bi se razotkrila, valja ući u mimikriju, kameleonstvo, pretvaranje i varanje svake vrste. Ona je tobože kamuflirana, tetoški mimikrirana, zatomljena.

Ta plemensko – stočarska „naiva”, to hinjeno nezadovoljstvo i glumljena podređenost dodatno košta ovu napaćenu Bosnu koja velikodušno plaća sve račune historijske hipoteke.

Balija jeste fenomen, jeste pojava, jeste načina razmišljanja i prevashodno ponašanja.

Balija danas jeste onaj koji destruira, koji ne shvata, ko ne umije i ne razumije.

Onaj koji u ime Naroda nesvjesno pravi destrukciju, koji profanira i čini sveopću blamažu. Gotovo da je zarobljen sentencom „ da je put do pakla popločan dobrim namjerama”.

Njegovi svi putevi vode za Sarajevski forum, koji nije Romanarum, jer jednostavno tako ne može biti.

Preveć je „balija da bi bila halija”, a još je više „balija koji ne znaju šta je zdravo Marija”.

Bošnjaci se, naravno, ne trebaju ljutiti što ih drugi pogrdno nazivaju balijama, ali bi se s balinlukom u „sopstvenim redovima” konačno morali obračunati.