Antibosanska metodologija “uvezenog” novinara

Antibosanska metodologija "uvezenog" novinara
Share

Istraga.ba je u potpisu novinara-profesionalca Avde Avdića objavila briljantan komentar i netipično za današnju javnost u glavnom gradu BiH Sarajevu, raskrinkala pohod, poslatog, satirički rečeno, Face- Psihopate 80-tih godina u BiH.

MAGistral već odavno ukazuje na (kriminalnu?) organizaciju koja danas hara Sarajevom i uništava temelje Bosne i Hercegovine. Čitav svijet se bavio Bosnom i Hercegovinom i novim civilizacijskim zakonom o zabrani negiranja ratnih zločina, genocida, veličanja presuđenih za ratne zločine, jedino je u Sarajevu glavna vijest bila (kriminalna?) organizacija okupljena oko Muriza Memića i Ifeta Farageta, a zahvaljujući, pored ostalih, “uvezenom” Face- Psihopati.

Ali nešto drugo je isplivalo.

Da li se sječate kad je Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, za vrijeme intervjua u kom je Al- Hađžifejzović ponižavao Bosnu, kad mu je Predsjednik Srbije poklonio jednu fotografiju?

Nema veze, ako se ne sjećate.

Uglavnom, Vučić mu je “objasnio” da je tu fotografiju napravila Služba državne bezbjednosti 1984. godine.

Malo čudno, zar ne?

Odgovor će Vam dati MAGistral. Kad za to dođe vrijeme.

U nastavku jedan dio briljantnog komentara Avde Avdića:

Kada Face postane Fake: Dnevnik zvani zadruga

Ko je gledao, a ja sam ključne dijelove dvaput gledao, dobro zna ko je to bio skandalozan. Čak ni uvijek staloženi Valentin Inzko nije ima strpljenja za Hadžifejzovićev “profesionalizam”. Jer nema logike, je li tako, da bilo ko ko sebe smatra “zastupnikom obespravljenih”, propituje motive zbog kojih je neko nametnuo zakon o negiranju genocida.

Kada vas povede mržnja, a ne razum, kada vam riječ “profesija” postane opravdanje za sva sranja koja izgovorite u živom tv prijenosu, kada uzmete stotine hiljada od SDA-ovih (javnih) preduzeća pa glumite profesionalca, kada ne plaćate struju pa optužite druge zbog toga što su vam je isključili, kada napravite medijski slučaj “Ramiz Dž” samo zato što niste dobli kredit, kada umislite da ste istorijska ličnost i odete da klečite ispred Aleksandra Vučića pa zauzvrat dobijete pokrovitelja pod imenom Telecom Srbije, kada sve druge koji ne misle kao vi proglasite “botovima” a samo sebe profesionalcem, kada mislite da ste veliki zbog toga što kolegu koji vam ukaže na greške “prekrstite u žensko”, kao da u tome ima nešto uvredljivo, kada vam je normalno da od dvoje mrtve djece pravite štit…kada od sebe pravite žrtvu sistema koji vas je decenijama stvarao i kojeg ste i vi stvarali, kada mislite da je vaših sat-dva bitnije od stotina sati drugih novinara, onda se jedino možete zvati Senad Hadžifejzović.

…..

Ima stotinu pitanja koja “medijski profesionalac” iz CD-a nije postavio tokom intervju sa Gordanom Tadić. Ali to je njegovo pravo i niko mu ne može niti treba zabraniti da “humanizira” glavnu tužiteljicu koja za osam godina mandata nije podigla nijednu optužnicu protiv zločinaca koji su četiri godine snajperima  i granatama ubijali djecu držeći Sarajevo pod opsadom, koja je započela onog dana kada je Senad Hadžifejzović “odvezao” svoj istorijski dnevnik. I zbog tog dnevnika svi ga moraju poštovati. Ali na osnovu tog dnevnika on nema pravo da svima drugima vrijeđa inteligenciju.

Skandalozan oproštajni, posljednji intervju Inzka”, senzacionalno opisuju na portalu Face TV-a Hadžifejzovićev intervju sa odlazećim visokim predstavnikom Valentinom Inzkom.

Ko je gledao, a ja sam ključne dijelove dvaput gledao, dobro zna ko je to bio skandalozan. Čak ni uvijek staloženi Valentin Inzko nije ima strpljenja za Hadžifejzovićev “profesionalizam”. Jer nema logike, je li tako, da bilo ko ko sebe smatra “zastupnikom obespravljenih”, propituje motive zbog kojih je neko nametnuo zakon o negiranju genocida. Ko je gledao, a ja sam pažljivo gledao ključne dijelove ovog intervjua i prethodne intervjue, zna da je Senada Hadžifejzovića i njegovu Face TV više uznemirio Inzkov zakon nego Dodikova izjava o praznim tabutima u Potočarima.

Kada vam čovjek ukaže povjerenje i nakon dvanaestogodišnjeg mandata dođe u vaš studio da vam da oproštajni intervju, a vi 43 minute i 9 sekundi potrošite govoreći o sebi i svom profesionalizmu, onda možete biti samo Senad Hadžifejzović. Čovjek kojeg je pregazilo vrijeme.

Novinar koji je imao istorijsku ulogu u aprilu i maju ’92. godine.

Ali, reći će američki general George Patton, “ako si prolijevao svoju krv za ovu zemlju da bi to kasnije do smrti naplaćivao, reci koliko ta ljubav košta da je platimo i kupi prnje odavde, idi tamo gdje se domovina može kupiti za novac”.

MAGistralov osvrt – H.M.

Stavovi u ovom komentaru nisu u potpunosti i stavovi magazina MAGistral, pogotovu zbog toga što “jedna osoba na čelu jedne institucije” ne može biti sama odgovorna za “sistemske greške i društvene vrijednosti u jednom društvu”.

Ali se podudaraju u onim dijelovima koji opisuju i razotkrivaju destruktivnu metodologiju (blago rečeno) djelovanja Senada Hadžifejzovića.

Naravno, imamo i stav da je Hadžifejzović socijalno “nekomptentna” (blago rečeno) ličnost i da zloupotrebljava novinarski posao.

Naime, mediji i novinari ne smiju biti cenzurisani, ali i novinari su ljudi, a među ljudima ima i kriminalca, i narkomana i kriminogenih psihopata, ili onih bez “obraza i karaktera”.

Mediji i novinari moraju biti odgovorni i svjesni uloge i snage koju imaju u jednom društvu. Dakle, ako javnost kroje političari, onda su mediji i novinari dio tog sistema, jer oni “šire javnosti” te političare . Ako sistem treba da se demokratizuje, onda novinari moraju biti nosioci pozitivnih društvenih vrijednosti.

Ako novinar 40 godina “kroji” u tom sistemu vrijednosti, a sistem “ne funkcioniše”, onda i taj medij-novinar treba/ju samokritično da se odnosi/e prema vlastitom radu i prema javnosti. Odnosno da prepoznaju koliko su ili nisu doprinjeli funcionisanju jednog društva i kako mogu da konstruktivno i kritički utiču pozitivno na procese u okruženju.

Ukratko, konstruktivno novinarstvo, umjesto manipulantnog i ostrašćenog destruktivnog agitovanja, više odgovara demokratskom novinarskom pozivu.

Drugim riječima, ako u svim segmentima jednog društva dolazi do izražaja destrukcija i poremečaj društvenih vrijednosti, onda kao važan segment svakog društva suodgovrni su za takve pojave i pojedini mediji.

A medij-novinar koji je tema ovog članka je odavno opterečen da se afirmiše kao nosioc pozitivnih vrijednosti jednog društva. Čak šta više, njegova često poremečajna percepcija realnosti, institucija, pojedinaca, nesposobnost diferenciranja funkcije od ličnosti se na žalost često graniči sa kriminogenom deformacijom karakterističnom za “podvojene” poremečaje u psihološkom procesu emcionalne (ne)inteligencije, te takva ličnost obično nije dovoljno sposobna, obrazovana ili komptentna da “oblikuje” javnost na temeljima pozitivnih društvenih vrijednosti i često je spremna uraditi i poticati na ekstremna i krivična djela, ako su u pitanju egocentrični lični interesi.

Komentariši