Obavještajno-sigurnosnu agenciju (OSA) BiH već nekoliko godina udruženim snagama ruše svi oni kojima ne odgovara stabilna, jaka i sigurna država Bosna i Hercegovina. Ne samo „politički“ separatisti ili ekstremisti, nego prije svega kontroverzne i opasne mafijaške strukture čiji kadrovi su raspoređeni po svim nivoima vlasti (državna, entitetska, kantonalna, opštinska) i u svim institucijama BiH.
Da apsurd (državni udar) bude još gori, o OSA-i i njenim nadležnostima odlučuju oni koji su u svim normalnim državama, legitimni „ciljevi“ obavještajnih institucija, iz prostog razloga, jer su svojim djelovanjem ili indicijskim okolnostima, potencijalna opasnost za sigurnosni, privredni ili pravni poredak države koju „predstavlja“ takva agencija, odnosno u BiH, OSA.
Da se radi o državnom udaru, najbolje ilustruje tekst koji se nalazi na web stranici OSA-e i ukratko objašnjava ulogu i zadatke (obaveze) agencije :
Agencija je odgovorna za prikupljanje obavještajnih podataka u vezi s prijetnjama po sigurnost Bosne i Hercegovine kako u zemlji tako i u inostranstvu, njihovo analiziranje i prenošenje ovlaštenim službenim licima te ostalim nadležnim tijelima, gdje pod prijetnjama po sigurnost Bosne i Hercegovine smatramo prijetnje suverenitetu, teritorijalnom integritetu, ustavnom poretku, osnovama ekonomske stabilnosti Bosne i Hercegovine, kao i prijetnje po globalnu sigurnost koje su štetne po Bosnu i Hercegovinu uključujući i velike promjene koje dovode do složenih i međusobno povezanih sigurnosnih dešavanja u užem i širem okruženju.
Niko nije nedodirljiv, pa ni direktor OSA-e. Ali postoje u civilizovanim državama, procedure, komisije i institucije, a koje nadgledaju i/ili sankcionišu nepravilnosti u radu takvih agencija. Ali ne na način da uništavaju ulogu i operativni karakter takve agencije, a koja predstavlja „prvu liniju“ preventivnog djelovanja i identificiranja „neprijatelja“ jedne države.
Montiranje i osmišljavanje sistemskog rušenja OSA-e, kroz hajku na njenog prvog čovjeka, započeo je ranije Dnevni Avaz (iz poznatih razloga), a nastavili velikosrpski ideolozi Milorad Dodik i Dragan Ćović.
Anonimni portali, koji u nekoj normalnoj državi ne bi iz novinarske odogovrnositi ili kodeksa, a niti bi smjeli, bez činjenica, širiti špekulacije i dezavuisati jednu od najvažnijih institucija. Jer jednostavno ta institucija je garant sigurnosti i samog novonarskog poziva. U BiH, na kriminalna način jedan “anonimni” portal koristi laži i dezinformacije, uperene protiv OSA-e, ni manje ni više, nego protiv njenog najodgovornijeg funkcionera (Direktora) i na taj način, protivno pravilima o “fer” marketingu, dovodi sebe u situaciju da je iznad institucija i države, Dakle, na ilegalan i kriminalan način pravi konkurenciju drugim medijima.
Avaz je, po ugledu na Karadžićevu strategiju „ponižavanja -drugih- kroz masovna silovanja bošnjačkih i hrvatskih žena i djevojčica“, koristio primitivnu propagandu protiv direktora OSA-e, atakujući morbidno mjesecima na njegovu suprugu i porodicu. Čak je u ekstazi primitivnog idiotluka, koji je tada bio svakodnevnica tog tabloida, jedan „pircing na pupku“ proglasio „antibošnjačkim elementom“!?
Hajka na OSA-u nastavljena je sistemski kroz neke državne i entitetske institucije, da bi na kraju prvog čovjeka OSA-e, na principu improvizovanja, izokretanja i obesmišljavanja uloge i značaja OSA-e, monitiranom optužbom doveli pred sud.
Sudi mu se za ono što je on kao Direktor OSA-e, odnosno za ono što je posao OSA-e, provodio i realizovao!
I što je vjerovatno „normalnom“ nezamislivo, vrši se na OSA-u pritisak da se objelodane podaci o njihovim uposlenicima. Naravno, Dnevni Avaz je među prvima, „objasnio“ da je objelodanjivanje tih podataka „legitimno“!
Da državni udar bude još nevjerovatniji, od OSA-e se traži polaganje računa za ono što u stvari može i smije da „radi“ ili „zna“ samo OSA, odnosno neka (kontra)obavještajna agencija. Poput CIA-e, BND-a, BIA-e, SOA-e itd.
Legitimni „ciljevi“ OSA-e; počevši od Tužioca koji je podigao tužbu protiv OSA-e (a obustavio tužbu protiv organizovane mafije za prodaju diploma), preko separatističkih političara, potencijalnih terorista, kriminalaca, organizovanih mafijaških struktura, korumpiranih novinara, ruskih agenata i dezinfekcionista, „stranih“ ratnika, „utajivača“ poreza, „odavalaca“ državnih tajni i drugih „interesantnih“ likova i organizacija, koji su „po kriterijima jedne obavještajne agencije“ opasni po državu i njeno funkcionisanje, danas sude OSA-inim rukovodiocima i urušavaju najvažniju agenciju za funkcionisanje države BiH.
Po istoj mantri, i po istoj metodi, montiranja, kao što je to bio skorašnji slučaj povodom iskonstruisane afere „Respirator“. (o tome smo pisali u Feljtonu „Afera Respirator“).
Na prvom ročištu Tužilac je na veoma primitivan, neinteligentan i opskuran način navaljao „političke“ argumente za proces protiv direktora OSA-e.
U najmanju ruku, argumenti koje je iznijelo Tužilaštvo vrijeđa, ne samo prosječnu inteligenciju, nego i dostojanstvo svakog građanina BiH.
Naime, organizacija koja se specijalizovala za montiranje procesa poput afere „Respirator“, toliko je opijena samopouzdanjem, da i na ročište izlazi nespremna i uopšte se ne trudi da iznosi pravno zasnovane činjenice, nego interpretacije i političke konotacije centara koji su i „naredili“ uništavanje stuba države BiH!
Pa valjda je svakome jasno da „anonimne“ prijave protiv OSA-e ili njenih uposlenika, moraju da budu „identificirane“ upravo od OSA-e iz najmanje hiljadu prosječnom ljudskom mozgu, shvatljivih razloga. Po logici tužioca, treba se suditi čelnim ljudima CIA-e, jer su tražili mjesto gdje stanuje npr. Osama Bin Laden.
Samo poštovanje prema državi, sudskim, pravosudnim, policijskim, sigurnosnim i drugim institucijama koje su okosnica postojanja države BiH, ne dozvoljava mi dalje javno komentarisanje ove teme, jer bih time postao isti kao pripadnici udruženog poduhvata za rušenje OSA-e.
Ukratko, OSA smeta „nalogodavcima“ koji su učestvovali u montiranju procesa protiv prvog čovjeka OSA-e, a kako bi urušili OSA-u, time i BiH. Prije svega kako bi došli u posjed „informacija“ koje je OSA prikupila o „subjektima“ njenog djelovanja. I naravno Dodik i Čović nisu na prvoj liniji, oni su samo oni koji „odobravaju“ i „logistički potpomažu“, a stvarni egzekutori „OSA-e“ su destinirani direktno u Sarajevu.
REAKCIJE NAKON ROČIŠTA DIREKTORU OSA-E
Advokatica Nožica je kazala da ju je tužilac oslobodio svake dileme da je u ovom slučaju u pitanju montirani proces.
– Tužilac u obrazloženju navodi da traži mjere zabrane iz razloga što je moj branjenik podnio krivičnu prijavu protiv nekih osoba. To je apsolutno neshvatljivo. Naravno da će, ako je došao do saznanja da je neko počinio krivično djelo lažno predstavljanje protiv njih podnijeti krivičnu prijavu. Kao drugo, te dvije osobe koje se spominju nisu niti oštećene niti zvizdači. One su poslužile nekome ko je htio da podnese krivične prijave protiv njega. Tužilac kaže da je Amina Ohranović koristila ustavno pravo da preda pošiljku. Molim vas, ona je dala izjavu u iz koje je jasno da ona nije pošiljalac, nego kurir. Koje ustavno pravo – potcrtala je Nožica.
Dodala je da je tužilac naveo da je “Mehmedagić iskoristio institucije federacije tako što je podnio prijavu Tužilaštvu Kantona Sarajevo”.
– Šta je drugo trebao nego podnijeti krivičnu prijavu i to protiv NN osoba, ne protiv Mirele Bubalo – kazala je Nožica, te dodala da tužilac u jednom dijelu prijedloga kaže da je Mehmedagić prijavu podnio kao fizičko lice, a potom kaže da je zloupotrijebio OSA-u u privatne svrhe – kazala je ona.
Posebno je naglasila činjenicu da je OSA specifična služba, koju “ne možemo mi ovdje čerečiti”.
– Koja su ovlaštenja direktora ako sazna da su neki uposlenici podnijeli krivičnu prijavu. On je u tom slučaju čak imao obavezu da otkrije ko razvaljuje službu iznutra u cilju zaštite sigurnosti same službe – naglasila je ona.
Još jednom je istakla da ovdje nisu ugrožena prava podnosioca prijave jer se ovdje ne radi o zvizdačima, već počiniocima krivičnog djela lažno prijavljivanje.
– To je kod tužioca i on ništa ne poduzima u tom slučaju, a savršeno se zna ko je podnosilac prijave – kazala je Nožica.
Navela je da su u toj anonimnoj prijavi optužbe na račun Mehmedagića za navodno počinjene radnje iz 2018. godine, a da je 1. jula 2019. godine taj isti Mehmedagić od ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare i zamjenika direktora te policijske agencije Ensada Kormana odlikovan Zlatnom policijskom značkom za poseban doprinos i kolektivna zahvalnica OSA-i za doprinos rada FUP-a.
– Tu se radi o dvije stvari. Da je neko za ovo znao i šutio jer je imao interes u tom momentu da mu dodijeli Zlatnu policijsku značku ili je u pitanju nešto drugo, što ja vjerujem da je slučaj, da je ovo politički montirano – kazala je Nožica.
“Efikasna” istraga
Istaknula je da je 22. augusta predata pošta, a da je već 22. oktobra podignuta optužnica.
– Za nepuna dva mjeseca. Tužilaštvo trenutno ima više od 500 predmeta ratnih zločina, protiv 4.699 osoba protiv kojih istraga traje više od 25 godina. U ovoj godini su podigli samo jednu optužnicu. Ovdje je jasno da postoji diktat da se ukloni sa pozicije, zna se da će postupak trajati dugo. Njih ne zanima da li će na kraju presuda biti oslobađajuća. Izvršna vlast, preko Tužilaštva, traži od Suda da donosi odluke koje su jedino od koristi njima. Od suda se traži sad da presudi – kazala je Nožica, te tražila da se prijedlog Tužilaštva odbije u cijelosti.
Zaključila je da su navodi tužioca paušalni, netačni i zlonamjerni.
– Ovdje se mom branjeniku želi skinuti glavu po svaku cijenu, svim mogućim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima – zaključila je Nožica.
Braniteljica Muhameda Pekića Jesenka Rešidović kazala je da je prijedlog tužioca nekonkretizovan, neosnovan i apsolutno nepotkrijepljen dokazima.
– Čak ni u usmenom obrazlaganju drugogoptuženi nije ni spomenut, a kamoli da je obrazloženo bilo šta. Tužilac nije ni provjerio niti ga je zanimalo da li je drugooptuženi po Zakonu o radu u institucijama BiH suspendovan do okončanja krivičnog postupka – kazala je ona, potvrdivši da je Pekić suspendovan odlukom direktora OSA-e do okončanja postupka, te predala Sudu i tužiocu rješenje o suspenziji.
– Tako da bi mjera zabrane u odnosu na njega bila ne samo suvišna, već i nezakonita – kazala je ona.
Kazala je kako tužilac navodi da je Pekić “lično pristupio u prostorije FUP-a i vršio pritisak na inspektora, pribavljajući podatke o istrazi”.
– Jedini dokaz o ovome je zapisnik o saslušanju svjedoka Elvira Hubijera i ovo što tužilac tvrdi je potpuno netačno. Svjedok Hubijer u iskazu nijednom jedinom riječju ne navodi da je neko vršio pritisak na njega – kazala je Jesenković, posebno istaknuvši činjenicu da FUP i OSA “koriste istu zgradu, sreću se po hodnicima i nije da je neko nešto išao bilo gdje”.
Rekla je da se u ovom slučaju radi o “tendencioznoj interpretaciji iskaza svjedoka, u što se Sud može uvjeriti uvidom u iskaz”.
