Skupna izložba umjetnika okupljenih oko portala Ludvig dizajn “Vizualni put slobode“

Vizualni put slobode
Share

U srijedu, 10. siječnja 2024 godine, u 19 sati, u renomiranoj Galeriji Slovenskog doma u Zagrebu (Masarykova 13), održat će se izložba pod nazivom “Vizualni put slobode”. Izložba “Vizualni put slobode” obiluje raznolikošću i kreativnošću, okupljajući tridesetak slikara koji su se izrazili kroz slobodnu interpretaciju tema, tehnika i stilova. Ovaj događaj, posvećen 11 godina postojanja portala za promicanje kulture Ludvig dizajna, predstavlja izvanredan spoj umjetničkih vizija i individualnosti.

Jedna od najintrigantnijih karakteristika ove izložbe je upravo ta sloboda. Umjetnici su slobodno istraživali i interpretirali teme na načine koji odražavaju široku paletu emocija, ideja i perspektiva. Od apstraktnih kompozicija do figurativnih prikaza, svaka slika predstavlja vlastiti put ka slobodi izraza.

Raznolikost tehnika i stilova koje su umjetnici koristili dodatno obogaćuje ovu izložbu. Od klasičnih tehnika poput ulja na platnu do suvremenih eksperimentalnih pristupa, posjetitelji su pozvani da uživaju u raznolikosti umjetničkog izraza. Ovo je prilika da se istraže granice i sloboda umjetničkog stvaralaštva.

Sama tema “Vizualni put slobode” pruža posjetiteljima priliku da se urone u dubinu i slojevitost svake slike. Svaka slika priča vlastitu priču, stvarajući most između umjetnika i publike, potičući duboke razgovore o slobodi izraza u umjetnosti.

Ova izložba nije samo proslava 11 godina postojanja Ludvig dizajna već i podsjetnik na važnost slobode u umjetničkom izričaju. Ona nas potiče da cijenimo individualnost i raznolikost umjetničkog stvaralaštva te nas poziva da istražujemo vlastiti put ka slobodi u interpretaciji umjetnosti.

Kroz ovu izložbu, svaki posjetitelj će pronaći svoj vlastiti put ka razumijevanju i doživljavanju slobode u umjetnosti, ispunjavajući prostor galerije različitim perspektivama, emocijama i iskustvima.

Ana Sušec – uspješno postavljena dijagonalna kompozicija čiji humanoidni lik gotovo paralelno slijede snopovi jarkog kolorizma.
Danica Kuštrak – slijed razlistalih crvenih formi (makova) perspektivno poredani do visokog horizonta slike svojom pastelnom mekoćom daju poseban ugođaj.
Davorka Radočaj – centrično postavljena kompozicija uz bogatu raznoliku obojenost perja kontrira gotovo monokromatskoj pozadini uz jedan lirski prikaz grane na visini i panja na podnožju ukrašenog kukuruzom kao i tlo kamenjem.
Dijana Savić – motiv ukomponiran gotovo doslovno po pravilima zlatnog reza vertikale tornja i horizontale mosta što obogaćuje paralelizam kosina obale u drugom i šume u pozadini trećeg plana slike.
Dobra Vein – niti je mirno nebo, niti more, tumačeno slobodnim potezima plave i bijele boje uljuljavaju brodice bijelih jedara čime je opravdano imenovanje slike.
Dražen Petrović – vodena horizontalnost dijeli sliku na pola, nad kojom se izdižu kubično razrovani oblici građevina poput meandra monokromnog kolorita.
Dubravka Smiljan – vrlo uspješno interpretiran religijski motiv s gotovo Rembrantovskim pristupom lika (Isusa) u prvom planu, kao i smeđe pozadine.
Dušica Božić – uz visoki horizont slika tumači tri plana: suprotnu obalu, drveće s vrlo uspješnom blještavosti vode kao i lokaciju mjesta gdje stoji promatrač – odnosno prvi plan.
Gordana Marijić – ritmičko razigran grafizam vrhova pejzažnih obronaka doslovno omekšanih sfumatom (primijenjeno kod Ledonarda kao i slikanje dimom u antici.
Jadranka Šlipogor – vrlo uspješna kopija Vermeera (sliku još zovu Mona Liza sjevera) ovdje je izmijenjen pogled: vjerojatno autoportretski individualiziran?!
Janka Pokupec – centrična kompozicija raznobojnog cvijeća s naglašenim akcentima bjelina kako cvjetova tako i posude: cijela slika odiše nježnom crvenkastim ozračjem.
Jasenka Smrekar – barokna razigranost svjetline oblaka u oprečnosti je površinske podjele slike po zakonima zlatnog reza svjetlijeg i tamnijeg: odnosno neba i zemlje…
Ljiljana Sinovčić – kontrast površinskih masa je udvostručena optičkim odnosima velike i male površine vode i ljudske puti (putenosti): voda površinski nemirna = nasuprot glatkih leđa.
Ljiljana Tršan – sugestivan prikaz hladnoće zime, snijega u kontrastu hladno toplog kolorita: crvenog neba s istobojnom površinom vode koja ovdje nije zaleđena…
Marija Omazec – do perfekcije prikazana perspektiva linearna kao i atmosferska, s uočljivo crvenim akcentom topline koju pospješuje ime slike…
Marija Tokić –Slika je naslikana s vidljivim potezima kista i impastom. Tehnika je realistična, ostavljajući dojam spontanosti i živosti. Pokazuje vještinu i osjećaj za perspektivu, proporciju i kompoziciju. Primjer dobre umjetnosti koja spaja tehničku izvedbu i emotivni doživljaj.
Mira Čikardić– vrlo blisko američkom hiperrealizmu: naime fotografija interpretirana do u detalje istavlja se na veći pijedestal nego što je likovnost u slikarstvu.
Nela Stamenović – stepenaste kaskade vode vrlo su zorno prikazane uz materijalnost kamena kao i treperavo lišće bočno i u gornjem dijelu slike…
Nina Seibert Pavišić– kvadratnu formu slike, dinamično oplemenjuje iskorijenjeno pseudo dijagonalno izvaljeno stablo što kontrira udaljenim vertikalnim stablima…
Oste Erceg – kompozicija s ekscentrično naglašenim vertikalizmom uznemirujućih oblika u blijedo-sivim i crvenim tonovima.
Pina Perović – uravnotežena kompozicija umalo simetrična uz potencirano prikazanu materijalnost velikih latica, nasuprot čipkastog cvijeća, kao i same čipke na kojoj su jabuke.
Sasina Sulejmani – slika je komponirana u dva plana: prvi plan je prikaz figure postavljene u zlatni rez narativnog tumačenja i u pozadini je šum (rak) u izmaglici.
Snježana Mayer – crvenkasta kompozicija s gestualnim prikazom pseudo dijagonala i tananim tamnim i svijetlim poput kometa, isprepletenom nazočnošću.
Snježana Šebalj – suprotnu obalu označava siluetno prikazana što ogoljela, požutjela i potamnjela stabla koja svoj grafizam odražavaju u vodi. Slika djeluje prozračno.
Stjepan Strmota – svojom interpretacijom slike spada u naivu… ima mnogo detaljističke obrade, opisanih situacija, naracije i emocionalnih proporcija.
Valentina Dujela – ova slika odiše hiperrealizmom ali je kvalitetnija u lirskom prikazu vode u gornjem dijelu slike, nasuprot mirnog dijela s odrazom nebeskog plavetnila kao i stijene u prvom planu.
Veseljka Kos – plaho i mirno nebo i more, spokojno plovi korablja nasuprot oštro nazubljenim stijenama crnim, prijetećim i tamnim … hoćemo li se nasukati !?
Vesna Grgičin – slika je s prizvukom zagonetnog simboličnog narativa i boje su i tople i hladne kao i oblici kruti i oni koji to nisu s (ne)izvjesnim uskim prolazom u prostranstvo mora ili oceana.
Vesna Zvonarević – ova slika naginje simbolici: valovi koji nas oplahuju sve su nam bliži gledani kroz ponistru gdje nam je u prvom planu cvijeće u tegli … to sve budi mnogoznačne asocijacije.
Zvjezdana Žužić – na prvi pogled djeluje kao apstraktna slika: lirska apstrakcija… Ipak ona je mnogoznačno simbolična: Možda su to dva budna oka (uperena sad ovamo sad onamo) ili možda suze, u stvari oboje, sve je obavijeno trakama s crvenim girlandama topline koju samo majka nesebično daruje.

Osvrt napisao prof. Nedeljko Tintor: rođen je 1942. u Koreničanima kraj Daruvara. Pedagošku akademiju kod prof.. Mladena Veže (1965.) i Akademiju likovnih umjetnosti u slikarskoj klasi prof. Raula Goldoruja (1970.) završio je u Zagrebu. 1973/'74. kao stipendist francuske vlade pohađa ECOLE DES BEAUX-ARTS (atelje prof. Gustava Singiera) uz predavanje PARIS I (dio Sorbone) ARTS PLASTIQUES …

Željko Bedić, www.ludvig-designe.com